jovan
Autor zervopoula | 3 Mar, 2009
Kad se budeš vratio kući posle meseci puta,Posle mesečine puteva,Posle trnja i zvezda iza sebe, kada ti više ne bude bilo bitno na čemu od ta dva stojiš sada,Vrata izbrazdanog od šibanja vetra i ugriza devojaka,Nemoj brinuti zbog ožiljaka i borica.Nemoj se ustručavati da sakriješ svoje predivno izlomljeno telo,Sa hiljadu preloma i prostrelnih rana,Više se nećeš plašiti da ga pružiš ka meni, da ga jednim dodirom ozdravim.Udahni me sa dimom i slatkom memlom umorne noći, beskrajne,Pored mene nesagledive i neumorne.Nemoj strahovati da smo postali neko drugo dvoje,Jer sam otišla istim putem u nekom drugom pravcu,Sa istim stranputicama i izvrnutim znacima,Znajući uvek da ću se kad tad naći kraj tebe, prvi i ponovni put,Poslednji i nikad završeni,Bivši svesna svake neprospavane noći pod nebom, daljine koja me je vodila u nepoznato, da će mi u ovom sadašnjem trenutku reći samo ’’Izabrala si pravi put...’’24.05.2005.